Kancelarijski prostor i skladište spadaju pod isti pojam „održavanje objekta“, ali u praksi imaju malo zajedničkog. U kancelariji se prljavština skuplja na tastaturama, kvakama i stolovima za sastanke. U skladištu se taloži prašina sa paleta, tragovi guma viljuškara i ostaci ambalaže. Zbog toga plan održavanja koji važi za jedan prostor retko daje dobre rezultate u drugom, a pribor koji je odličan za kancelariju u magacinu brzo pokaže svoja ograničenja.
Svaki prostor ima svoju prljavštinu
U kancelarijskom delu najveći deo posla odnosi se na površine koje ljudi dodiruju više puta dnevno. Radni stolovi, telefoni, prekidači i ručke na vratima traže redovno brisanje, a toaleti i čajne kuhinje posebnu pažnju zbog vlage i ostataka hrane. Podovi su uglavnom laminat, tepison ili keramika, pa se održavaju lakšom opremom.
Magacin postavlja sasvim drugačije uslove. Betonski podovi, sa epoksidnim premazom ili bez njega, trpe stalni saobraćaj vozila, a prašina koja se podiže sa poda vremenom završi na robi, regalima i u ventilaciji. U skladištu se zato računa na mašine za metenje i jače preparate, dok proizvodne hale uz to donose ulja, masti i metalne opiljke koji zahtevaju poseban pristup.
Raspored pre opreme
Pre kupovine bilo kakve opreme isplati se napraviti mapu objekta i podeliti ga na zone prema opterećenju. Ulazni hol kroz koji tokom dana prođe veliki broj ljudi ne može da se čisti jednom nedeljno, dok arhivi u podrumu verovatno nije potrebno više od toga. Slično je u skladištu, gde se prolazi kojima se kreću viljuškari prljaju mnogo brže od zona sa robom koja miruje mesecima.
Uz zone ide i učestalost. Kontrolna lista sa jasno upisanim dnevnim, nedeljnim i mesečnim zadacima pomaže da se ništa ne preskoči i olakšava proveru kada se posao poverava spoljnom servisu. Na osnovu takvog plana lakše se procenjuje i potrošnja, pa se sredstva za čišćenje i rezervne krpe za čišćenje naručuju u realnim količinama, bez nagađanja. Bez pisanog rasporeda teško je kasnije utvrditi koji je zadatak preskočen i ko je za njega bio zadužen.
Tekstil koji odrađuje najveći deo posla
Kvalitetne krpe za čišćenje često ostaju u senci hemije i mašina, iako od njih zavisi veliki deo rezultata. Krpe od mikrovlakana imaju vlakna tanja od svile, koja mehanički zahvataju sitne čestice prašine i masnoće, pa je za mnoge površine dovoljna čista voda ili mala količina deterdženta. Na taj način se i sredstva za čišćenje troše sporije. Obične pamučne krpe slabije zadržavaju sitne čestice i na staklu i ekranima lakše ostavljaju tragove.
U profesionalnim objektima važno je i kodiranje bojama. Prema široko rasprostranjenom sistemu, crvena boja se koristi za toalete i pisoare, žuta za lavaboe i ostale sanitarne površine, plava za kancelarije i opšte prostore, a zelena za kuhinje i prostore u kojima se služi hrana. Pojedini proizvođači i ustanove primenjuju i drugačije rasporede, pa je važno da u jednom objektu svi koriste isti. Takav sistem smanjuje rizik da se nečistoća iz toaleta prenese na radni sto. Krpe od mikrovlakana treba da se peru bez omekšivača, jer on zatvara strukturu vlakana i smanjuje njihovu sposobnost upijanja.
Hemija sa merom
Profesionalna sredstva za čišćenje od onih iz obične prodavnice najčešće se razlikuju po koncentraciji i preciznoj nameni. Za kamenac i mineralne naslage u kupatilima koriste se kiseli preparati. Masnoće iz kuhinja i proizvodnje bolje razgrađuju alkalni, dok su neutralni namenjeni svakodnevnom održavanju podova i nameštaja jer ne oštećuju premaze. Pogrešan izbor ima svoju cenu: kiselina na mermeru ostavlja mat fleke koje se teško uklanjaju, a jak alkalni rastvor može da ošteti osetljive i lakirane površine.
Koncentrati imaju smisla samo uz kontrolisano doziranje. Kada se meri odokativno, potrošnja raste, a višak deterdženta ostaje na podu kao lepljiv sloj koji brže privlači novu prljavštinu. Zidni dozatori i boce sa mernom skalom rešavaju veći deo ovog problema. Za hemikalije koje su klasifikovane kao opasne, snabdevač je po propisima dužan da obezbedi bezbednosni list sa podacima o opasnim sastojcima, merama zaštite i postupku u slučaju nezgode, a taj dokument treba da bude dostupan osoblju koje radi sa preparatima.
Velike površine traže mašinu
U magacinu od nekoliko hiljada kvadratnih metara ručno metenje postaje sporo i neekonomično. Tu do izražaja dolaze mašine za metenje, koje rotirajućim četkama skupljaju prašinu, pesak i sitne ostatke ambalaže u rezervoar, a kod većine modela usisni sistem sa filterom sprečava da se prašina vrati u vazduh. Za manje prostore i uske prolaze između regala koriste se modeli koje radnik gura ispred sebe, a za velike hale mašine sa sedištem za rukovaoca, koje istu površinu očiste znatno brže od ekipe sa metlama.
Pri izboru vredi obratiti pažnju na širinu radnog zahvata, zapreminu rezervoara, vrstu pogona i filtera. Modeli na baterije pogodni su za zatvorene prostore jer ne ispuštaju izduvne gasove, dok se oni sa motorom sa unutrašnjim sagorevanjem češće koriste na otvorenim platoima i parkinzima. Metenje je obično prvi korak, a gde je pod zamašćen, sledi pranje mašinom za pranje podova. Redovno čišćenje filtera i zamena istrošenih četki značajno doprinose dužem veku opreme i ujednačenom kvalitetu rada.

Ljudi i kontrola
Oprema i hemija daju dobar rezultat tek u rukama ljudi koji znaju da ih koriste. Čak i najbolje mašine za metenje ostavljaju trake prašine ako rukovalac vozi prebrzo ili ne prazni rezervoar na vreme, a krpe za čišćenje u pogrešnoj boji poništavaju ceo sistem kodiranja. Kratka obuka na početku rada i povremeno obnavljanje znanja pomažu da se ovakve greške izbegnu.
Kontrola kvaliteta ne mora da bude komplikovana. Nedeljni obilazak objekta sa istom kontrolnom listom koja je korišćena pri planiranju brzo pokazuje gde nastaju propusti, a beleške iz tih obilazaka korisne su i pri dogovoru sa servisom o ceni i obimu posla. U objektima koji rade sa hranom zahtevi proističu iz propisa o bezbednosti hrane, a u farmaceutskoj proizvodnji iz pravila dobre proizvođačke prakse, pa se tamo vodi i pisana evidencija o čišćenju i dezinfekciji.
Razlika između objekta koji samo izgleda uredno i onog koji je dobro održavan postaje vidljiva tek posle nekoliko meseci, na stanju podova, ispravnosti opreme i higijeni zajedničkih prostorija. Planski pristup, sa priborom i preparatima prilagođenim svakoj zoni, daje jasniju sliku o tome gde odlaze vreme i novac.
Fotografije: Freepik






