Ulična umetnost ili grafiti nisu ništa novo. Još u pećinama, ljudi su imali želju za izražavanjem, pa su po zidovima nastajale slike i prikazi lovaca i scena iz života. Iako smo odavno izašli iz svojih prirodnih skloništa, potreba da se nešto iskaže kroz reč ili crtež na javnim i vidljivim površinama, nije nestala. Šta više, ulična umetnost je popularnija nego ikada.
Da li su nastaju kao vid političkog izražavanja, bunta ili kao svedočenja ljubavi, grafiti imaju bitan udeo u kreiranju atmosfere u urbanim sredinama. Bez obzira na kulturno nasleđe i mentalitet naroda, nemoguće je zamisliti grad u 21. veku bez grafita kao izraz slobode i kreativnosti.
“Motivacija za crtanje je uvek bila sloboda, zato što kada stvaraš tada si slobodan.“ TKV
Želeli smo da saznamo nešto više o ovoj temi i pitali smo Aleksandra Đorđevića, autora knjige Beogradski grafiti:
Otkud tolika ljubav prema grafitima?
Grafiti su me privlačili još kad sam bio klinac. Počeo sam da ih fotografišem iz hobija dok sam živeo u Berlinu, a onda se vremenom to nastavilo dolaskom u Beograd i dalje razvijalo. Gledajući unazad, verovatno mi je najveća inspiracija bio Berlinski zid. Sa jedne strane osmatračnice, mitraljezi, minska polja i bodljikava žica, a sa druge strane šareni zidovi, sloboda i život.
Šta za Vas predstavljaju grafiti i gde je granica između vandalizma i umetnosti?
Grafiti i street art predstavljaju najslobodniji vid umetnosti – svako može da kaže šta želi i da na zid prenese svoju poruku ili emociju. Granica je tamo gde je svako od nas povuče, ili estetski ili kada su u pitanju lokacije.
Primetili smo porast u broju i u kvalitetu izrade grafita u Beogradu. Da li imate neke radove koje biste izdvojili?
Beogradski grafiti i street art scena je izuzetno zanimljiva i po kvalitetu radova ne zaostaje za drugim svetskim gradovima. Danas na zidovima ima svega – od fenomenalnih murala do interesantnih aforizama i duhovite prepiske. Najviše volim radove koji imaju duhovitu poruku ili se bave kritikom društva. Na Dorćolu je neko na sveže okrečenom zidu napisao: “Dorćol ne da titulu”, a neko drugi je dodao: “Neda se spiše spojeno”.
S obzirom da smo svedoci menjanja lica grada, da li se plašite da za neke radove neće više biti mesta na zidovima Beograda?
Grad se menja i to svakako utiče na grafite – jedan od primera je Savamala koja je bila izuzetno interesantna galerija ulične umetnosti, ali zbog urbanističkih promena mnogih radova nažalost više nema. Drago mi je da sam uspeo da ih fotografišem. Na neki način to što čini grafite dodatno interesantnim je to što se ne zna koliko će dugo trajati. Za mnoge umetnike nije bitno koliko će rad trajati već sam proces izrade grafita.
Koje naše umetnike biste izdvojili?
Teško je izdvojiti umetnike jer su stilovi jedinstveni i svako od njih je važan deo celokupne slike grada. Svako od nas interpretira radove na svoj način i pronalazi nešto što njega/nju raduje ili nešto na šta reaguje. Upravo je u tome lepota street arta, sloboda u tumačenju. Umesto navođenja umetnika, pozvao bih ljude da sami otrkriju lepotu umetnosti različitih umetnika na beogradskim ulicama.
Možete li nam dati neke primere ulične umetnosti iz sveta koji su bitno uticali na atmosferu nekog kraja ili grada?
Primer koji sam već naveo, Berlinski zid, koji je sa jedne strane bio goli beton, okružen minama i osmatračnicama, ispod kog su mnogi izgubili život. Dok je sa druge strane taj isti zid bio oslikan, i bio simbol jednog drugog grada, a pre svega slobode. Ostaci tog zida dalje oslikani danas pričaju toliko različitih priča. A ulična umetnost na neki način poziva da se suočimo sa zidom.
Inače, jako je teško izdvojiti neke radove, ima puno fenomenalnih umetnika – ali jedan od mojih omiljenih umetnika je italijanski umetnik BLU. Njegovi radovi su često duhovita kritika savremenog društva. U Beogradu je, u okviru BELEF-a, oslikao zid u Pop Lukinoj ulici – lice čoveka koje umesto zuba ima zgrade i proždire drveće. A direktno ispod rada se nalazi benzinska pumpa.
U Indiji je nedavno oformljena neprofitna organizacija uličnih umetnika -“St+art India”, koja je ostvarila saradnju sa vlastima. Kao rezultat toga vidimo sivilo indijskih metropola kako se pretače u živopisne grafite koje sa sobom nose i interesantne poruke. Da li mislite da postoji šansa za takvom saradnjom i kod nas u cilju osvežavanja zapuštenih delova Beograda?
Za vreme samita Nesvrstanih, postojala je saradnja između grada i Akademije likovnih umetnosti za oslikavanje murala. Sada se saradnja svodi na festivale i dodele sredstava na konkursima.
Postoje dva udruzenja koja su aktivna – Street Smart Belgrade i Paint Kartel koji su orgnizovali prosle godine festival rEKOnstrukcija u nekadašnjoj zgradi “Beobanke” na Zelenom vencu uz pomoć projektanskog biroa “Stattwerk”.